Poznata je činjenica da određene riječi evoluiraju i mijenjaju svoje značenje. Čini mi se da se to dogodilo s riječi folklor i to nažalost u negativnom kontekstu. Političari su umjesto korištenja ispravnog termina - primitivizam - i svih srodnih pojmova; agresivno, isključivo, netolerantno, asocijalno, zatucano, neotesano, zaostalo, nedokazivo, nasilno, obijesno, neprilagodljivo, animalno, bezdušno – započeli koristi riječ folklor i to već traje jedno desetak godina a i sredstva javnog priopćavanja su počela slijediti tu praksu. Nitko od naših znanstvenika i stručnjaka nije ustao u obranu riječi folklor i po tome ispada da cca 30 000 tisuća folkloraša u našoj zemlji, nekoliko stručnih i znanstvenih ustanova, stotinjak folklornih udruga, 500 - tinjak voditelja i koreografa spadaju u primitivce. Ili su svi bili u zabludi i koristili pogrešan termin za svoju djelatnost.

U našoj zemlji uvriježio se termin folklor kao pojam za označavanje praktičnog uvježbavanje i scenskog predstavljanje folklorne baštine koja se odnosi na ples, pjesmu, glazbu, narodno ruho, običaje i ost. Činjenica je da riječ folklor u svom izvorišnom smislu označava narodno umijeće i znanje te obuhvaća sve segmente tradicijskog života. Dakle, ne samo navedene i to je vjerojatno imalo za posljedicu mogućnost njezine različite primjene "zloupotrebe". No uz poštovanje te činjenica nisam čuo i pročitao, osim u nas, da se riječ folklor stavlja u negativan kontekst. Kako smo već naveli, u svom izvorišnom značenju riječ folklor podrazumijeva narodno umijeće koje služi za ljudsku korist i napredak. Svakom normalnom je jasno da se po tomu se pod riječi folklor podrazumijevaju pozitivne, plemenite i estetične društvene i kulturne tradicijske vrednote.

Takvo javno korištenje riječi folklor u negativnom kontekstu nedvojbeno utječe na mišljenje, stav i odnos društva o djelatnosti koja se u našem društvu običajno naziva folklor. Folklorni ansambl, folklorna skupina – družina, folklorni koreografi – voditelji, folkloristi, folklorni plesači, folklorni entuzijasti, folkloristi i folklorna baština izgovaraju se posprdno, podcjenjivački, s omalovažavanjem i podsmjehom a podrazumijevaju primitivne, zastarjele, egzotične, neozbiljne i sl. sadržaje. Možda nas ovakva situacija potakne na promišljanje i korištenje drugačijih termina za našu djelatnost ili se možda valja javno usprotiviti protiv "krivog" tumačenja riječi folklor (to će ipak teško ići). Jer posljedice se osjećaju najviše pri animiranju djece i mladih koji zbog navedenog, imaju već unaprijed stvoreno negativno mišljenje o riječi folklor, a da nisu vidjeli i upoznali, sadržaj koji označava.

Do devedesetih folklorne aktivnosti djelovale su pod nazivom Kulturno umjetničko društvo da bi se kasnije folkloraši osokolili i započeli osnivati folklorne udruge vjerojatno u želji da jasnije definiraju i prezentiraju svoju djelatnost ali i da se odvoje od drugih "nametnutih" sadržaja (dramske – likovne grupe, zborovi i sl.). No očigledno je sudbina odredila riječi folklor drugačiju, nama nepoželjno značenje, i moram primijetiti da je prof. Zvonimir Ljevaković davno, u formiranju jedinog nam profesionalnog kuda, najtočnije imenovao "naš sadržaj" - Ansambl narodnih plesova i pjesama "Lado".